Ljudska svijest je energija čiji izvor se krije negdje na nekom tajnovitom mjestu još uvijek tajnom obavijenog mikroverzuma našeg utjelovljenog uma. Ljudsko tijelo je maleni energetski sustav u makroverzumu u kojem živimo. Ljudska svjesna spoznaja je energija čiji izvor se nalazi u metaverzumu, međusvijetu u kojem se dotiču naše misli i naši osjećaji. Tako razmišljajući dolazim do zaključka da bi se pojam "Spoznaja", taj metaverzum našeg istiskog postojanja, mogao nazvati i "Einsteinov san", o još nepronađenoj, univerzalnoj teoriji koja bi trebala povezati mikro i makrosvijet.
Moja spoznaja o nečemu izrasta iz mog neznanja o tome i iz moje znatiželje da nešto saznam o tomu. Čovjek, to najčudesnije biće u makroverzumu, sa njegovim metaverzumom, je za znanost još uvijek velika nepoznanica.
Prošlostoljetnom promjenom paradigme u znanosti je došlo do promjene u načinu razmišljanja iz kojeg je proizašla tvrdnja : "Nije sve predvidljivo i mjerljivo, ali ipak može biti realno."
Upravo ta tvrdnja potiče misaonu energiju u univerzumu umnoga u meni na djelovanje i ja spoznajem da ako želim uistinu razumjeti i protumačiti stvora zvanog čovjek, moram promjeniti paradigmu u mom načinu razmišljanja. Analitičko razmišljanje mi je pomagalo u rješavanju zadataka u matematici, klasičnoj fizici i kemiji, uvelo me je u svijet odraslih i otvorilo mi vrata znanja, ali da bih spoznala djelovanje univerzuma ljudskog uma moram početi umreženo razmišljati.
Čovjek je prirodna tvorevina izrasla iz sjedinjenja zakona makro i mikrosvijeta. Njegovo tijelo je mjerljivo i dokazljivo zakonima klasične fizike, a njegovom svijesti vladaju zakoni kvantne fizike iz kojih niče njegova svjesna spoznaja o makro i mikrosvijetu te o njegovoj mogućnosti četverodimenzionalne samosvijesti, 4- D samopoimanje, koje bi moglo ostvariti "Einsteinov san" potvrditi i možda dokazati postojanje metasvijeta. U metaverzumu čovjekova uma, u kojem vladaju, za znanost, još nepoznati zakoni, se dotiču svi dosada otkriveni i spoznati prirodni procesi.
Danas u svijetu uvriježen pojam "Univerzum uma" po mom mišljenju nije dovoljno jasan jer u univerzumu vladaju drugačiji zakoni od onih koje su znanstvenici otkrili proučavajući mikroverzum, a "Einsteinov san" o univerzalnoj teoriji koja bi trebala povezati mikro i makroverzum, se još nije ostvario. Takozvani "univerzum čovjekova uma" se istražuje već stoljećima, ali kao pojam još nije pronašao svoje čvrsto mjesto u nekoj od disciplina znanosti. No zbog bolje razumljivosti teksta koji vam pišem ja ću se i dalje služiti već dobro poznatim pojmom "Univerzum uma".
Čovjek s njegovim tijelom i univerzumom umno- osjećajnog u sebi je holograf samome sebi, pa je tako automatski i izvor informacija iz kojeg filozofi, fenomenolozi, neurolozi, psiholozi i kineziterapeuti iščitavaju i prikupljaju podatke.
Kada se radi o osjećaju boli, gledano kroz prizmu kineziterapeuta, osjećaj boli se može u direktnom kontaktu s pacijentom proučavati, objašnjavati i liječiti na više načina. Ako uzmemo kao primjer bol u leđima možemo je, slijedeći podatke koje smo dobili iščitavajući čovjekov "holograf", objasniti:
- Kao mehanička blokada dvaju kralježaka
- Kao prenapetost u mišićima
- Kao poremećaj u geometriji tijela
- Kao poremećaj u geometriji pokreta
- Kao predznak srčanog infarkta
- Kao dokaz postojanja kancerogenog tkiva
- Kao dokaz postojanja metastaza
- Kao psihosomatski problem
- Kao gubitak svijesne spoznaje
- Kao gubitak osjećaja za duboki senzibilitet
- Kao gubitak koordinacije pokreta ili jednostavno
- Kao sindrom boli nepoznatog uzroka.
Kao dvanaest apostola tih dvanaest objašnjenja me uvode u svijet boli, čudovišta, koje često bez pravog uzroka uništava sretne trenutke ljudskih života.
Upravo ta izručenost osjećaju, koji se ponekad bez uzroka, širi malim energetskim sustavom nazvanim čovjek, me je navela da počnem holistički razmišljati.
Čovjek, svojim postojanjem u univerzumu, posjeduje svoju osobnu sferu - kinesferu, pa čovjek tako postaje "mali univerzum" u "velikom univerzumu". Kinesfera je prostor u kome se rađaju sva ljudska stremljenja, htijenja, nadanja, želje, odluke, odbijanja i svi pokreti bez potrebe čovjekovog napuštanja mjesta u prostoru u kojem se nalazi.
Zbog boljeg razumjevanja geometriju tog prostora bi trebali zamisliti kao ikosaedar, koji se čovjekovim svjesnim postojanjem u sferi planete Zemlja, smjestio u prozirnoj kugli njegova trajanja u prostor- vremenu velikog univerzuma.
Da, ali mi nažalost nismo naučili misliti ni prostor ni vrijeme. Za vrijeme školovanja smo učili geometriju, deskriptivnu geometriju, Euklidove i Pitagorine teoreme, ali nismo učili to teoretsko znanje pretvoriti u život i nitko nam tada nije rekao da mi posjedujemo osobni prostor i da se njegova geometrija manifestira našim pokretima u i oko našeg tijela te da ona ritmom naših pokreta postaje i naša četvrta dimenzija, naše prostor- vrijeme.
Tek odabravši fizioterapiju kao studij, osjetivši kineziterapiju kao ljubav, počela sam misliti svoj prostor i svoje vrijeme i spoznala da je naše osobno prostor- vrijeme, entitet našeg postojanja, te da ono nastaje titranjem energije naše samosvijesti, vječnim titrajima naše bioenergije i njenim različitim manifestacijama.
4- D samopoimanje, svjesna spoznaja univerzuma umnoga u nama, je trnoviti put ka zvjezdama i jedno od sredstava kojima se borimo protiv sindroma boli.
4- D znači četverodimenzionalno, to je naš prostor- vrijeme naša jedina istinska stvarnost, treptaj oka u kojem nam se Kairos, Bog našeg sretnog trenutka, smješi i nudi svoj pramen kose.
Ja danas znam da je moj "prostor- vrijeme" tu dok se krećem, on je moja veza sa okolinom, on mi omogućava održavanje u sferi planete na kojoj sam rođena, on me štiti od neželjenih uljeza, brani od tuđinskih osvajača moga zdravlja.
4- D samopoimanje je možda put ka ostvarenu "Einsteinovog sna", teorije koja će možda jednoga dana sjediniti mikro i makroverzum ljudskog postojanja u ovom svijetu punom još ne otkrivenih tajnovitih zakona po kojima već tisućljećima mi nesvjesno živimo.
Leonardo da Vinci je pokretima Vitruvijevog čovjeka, za sada još uvijek, matematički nedokazani proces učino mogućim. On je pokretima kvadrirao kružnicu. Ja pokušavam moguće i matematički dokazive procese koji izviru iz naših pokreta samo potvrditi.
Iščitavam moj hologram i spoznajem da moja kinesfera proizlazi iz neprekidnih titraja moje bioenergije, energije koja mojom voljom i 4- D samopoimanjem prelazi u kinetičku, pa je 4- D samomobilizacijom, mojim svjesno izvedenim pokretima mogu širiti ili skupljati, nabijati i prazniti,. Sve ja to mogu, ali da bih u tome uspjela morala sam je postati svijesna i doživjeti je kao moju dimenziju prostor- vrijeme.
Prisjetih se priča o nadrilječnicima koji su dodirom zaliječivali rane, o bioenergetičarima koji su na daljinu spuštali povišene temperature, zaliječivali upalne procese, ubijali kancerogeno tkivo. Holistička teorija o spoznaji svijeta i nas u njemu mi je u tom trenu pomogla da prevaziđem predrasude i počnem holistički razmišljati.
Fizioterapija se služi prirodnim resursima da bi pomogla čovjeku. Hipokrat je, nama fizioterapeutima, ostavio svoje misli u nasljeđe i iz njegovih misli proizilazi potvrda da je priroda najbolji liječnik, a novonastajuća znanost njegove misli danas i potvrđuje. Mi fizioterapeuti smo etnomedicinari koji koristeći se svojim, studiranjem stečenim, znanjem, iskustvom i prirodnim procesima u ljudskom tijelu uvode čovjeka u univerzum umno- osjetilno- osjećajnog u njemu pa tako pretvaramo čovjekovo tijelo u samoorganizirajući, samoizlječujući dinamički energetski sustav.
Pojam Kirlianova fotografija, danas više nije samo objašnjavanje mističnosti takozvanih aura. Kirlianova fotografija, tako znanstvenici, ne pokazuje auru, nego energiju kojom naše tijelo gradi svoju kinesferu. Nastajanje Kirlianove fotografije je objašnjeno emisijom energije u nehomogenom magnetskom polju koje nazivamo korona te hladnom emisijom elektrona. Stručnjaci na Kirlianovim fotografijama vide protok bioenergije, a mogu prepoznati i mjesta na kojima dolazi do blokade protoka energije.
Danas se u modernoj medicini koriste vrlo skupi aparati, magnetske rezonance, koji za razliku od običnog rentgen aparata, pokazuju detaljiniraniju građu svih tkiva u tijelu pa i samoga mozga. Taj aparat je ustvari jedan veliki generator magnetskog polja, unutar kojeg se dijelići atoma pokreću. Promatrajnjem procesa na zaslonu computera, zaključeno je da se subatomarne čestice, unutar tijela, ponašaju kao mali magneti. Kada se pacijent nađe u takvom "generatoru" sa nemetalnim slušalicama na ušima, preko kojih je stalno u kontaktu s liječnikom, počinju se subatomarne čestice njegovog tijela usmjeravati prema jakom magnetskom polju aparata. Tada se uključi jedano drugo, još jače magnetsko polje, a subatomarne čestice tijela se pokreću prema tom, novom polju. Kod ponovnog isključivanja drugug generatora, čestice se ponovo vraćaju u početnu poziciju. Taj aparat je postao, skoro, nezamjenjiv u dijagnostici, jer se na osnovu tog vječnog gibanja, mogu otkriti čvorovi koji blokiraju gibanje, na primjer odumiranje tkiva. Nedostatak tog aparata, kojeg skraćeno zovemo MRT/ magnetskorezonantna tomografija/, je u tome da se na njemu ne vide funkcije i aktiviteti, živućeg, mozga.
Druga važna, ali vrlo skupa metoda, je PET/pozitronska - emisijska tomografija/ kojom se mogu izmjeriti i pokazati funkcionalno djelovanje tkiva, dakle unutarnji tijek naše "životne energije", dok su EEG. aparati mjerili samo valno gibanje unutar mozga, bez da su mogli i pokazati točno mjesto događaja. MRT i PET aparati služe i u telemedicini, dakle pri dijagnostici pa čak i operacijama na daljinu.
Više ne bi trebalo zavijati u mistiku pitanje te energije jer je dokazano da je naše tijelo samostvarajući i samoorganizirajući energetski sustav. Bioenergija je danas, zahvaljujući razvoju znanosti vidljiva, dokazljiva i mjerljiva. Neurofeedbeck stručnjaci je, posebnim aparatima, mogu mjeriti i čak usmjeravati.
Naša osobna energija oblikuje i našu kinesferu, sferu koju mi svojim pokretom pretvaramo u takozvanu dinamosferu, naše prostor- vrijeme. 4- D samopoimanje i 4- D samomobilzacija su metode, proizašle iz mog misaonog koncepta "Manu propria kineziterapija", kojima ja pokušavam pacijente uvesti u univerzum, misaono- osjetilno- osjećajnog u njima i tako ih osposobiti da sami spoznaju svoju četvrtu dimenziju svoje prostor- vrijeme. Prostor- vrijeme je je ona energija koja se vidi na Kirlianovim fotografijama, to je titrajuća manifestacija tjelesne energije, koju sami svojim postojanjem stvaramo i koja nas cijeli život slijedi i brani.
Čovjekovo tijelo je samoorganizirajući, dinamički sustav; 4- D samomobilizacija,
Manu propria kineziterapija i PNF KONCEPT
P= proprioceptivna- stimulacija proprioceptora, malih senzora u mišićima, tetivama i zglobovima; N= neuromuskularno- povezanost mišića i živaca: F= facilitacija- ubrzanje djelovanja procesa između mišića i središnjeg živčanog sustava.
Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija - Stimulacija senzornih i motoričkih živčanih završetaka koji provode impulse u živčane centre u cilju dobivanja svrsihodnih pokreta. To je prastara metoda, koja se rođala između 1946 bis 1951 godine zajedničkim djelovanjem misaono- osjetilno- osjećajnog uma fiziterapeutkinja M. Knott u D. Voss i neurofiziologa Dr. Kabata. Na početku je korištena kod pacijenata s neurološkim smetnjama no taj koncept je pronašao svoju svoju primjenu i u ostalim granama kineziterapije. Kompleksnost naših svakodnevnih pokreta me navela na razmišljanje o primjeni te metode pri ostvarivanju mog koncepta "Manu propria kineziterapija".
PNF koncept je izrađen slijedeći zakon zlatnoga reza, iz njega proizašlu spiralnu dinamiku i trodimenzionalnost naših pokreta. Koristeći proprioceptore, naša urođena osjetila za pokret i položaj tijela, ta metoda je u vrijeme svog nastajanja doista bila revolucionarna. Ja sam se radeći na PNF konceptu, uspoređujući ga sa konceptom salutogenese, često pitala zašto koristiti nešto tako naše i svakodnevno tek u slučaju oboljenja, zašto ne koristimo te prirodne resurse u našem tijelu i u svakodnevici. Naši svakodnevni pokreti su spiralno dinamični i uvijek trodimenzionalni. Ako ih jedno vrijeme izvodimo svijesno se koristeći našim prirodnim ritmom dodajemo pokretima četvrtu dimenziju i oni uistinu postaju naši pokreti, ne ostaju samo radnja koju njima izvodimo.
Koristeći se svjesno kompleksnim pokretima PNF koncepta budimo i treniramo svoju proprioceptivnu spoznaju, jačamo svoje proprioceptivno pamćenje i pretvaramo svoje pokrete u lijek protiv mišićnih napetosti, protiv ukočenja i oštećenja zglobova i bolova nepoznatog uzroka. Služeći se jedno vrijeme svijesno uzorcima PNF pokreta oblikujemo, širimo i prema potrebi sužavamo našu kinesferu, proizvodimo svoje prostor- vrijeme. Dok se nalazimo u sferi i atmosferi planete zemlje, ne treba nam nikakav drugi obrambeni omotač. Svojim radom i postojanjem neprekidno mijenjamo mjesto svog djelovanja, a kinesfera, naš vjerni pratioc, je uvijek tu i preko nje doživljavamo druge prostore, spoznajemo ih, ali zaštićeni osobnim prostor- vremenom čini nam se kao da se svi drugi prostori prilagođavaju nama.
/radna i dnevna soba, kuhinja i blagovaona, kupaonica, teatarska scena, sportska dvorana, ulica kojom šetamo, park, automobil kojim se vozimo..../.
Općenito rečeno, to je naše svakodnevno ponašanje, to su naše radne navike, naše slobodne aktivnosti i naša duševna stanja. Odabir, nastajanje i trajanje pokreta, koji sve to u nama i oblikuje, stvara unutarnji prostor, univerzum umno- osjećajnog u nama, iz kojeg se razvijaju naše, za druge vidljive karakteristike.
U našem tijelu se, zbog urođene nam biokinetike, neprekidno izmjenjuju, bez da to svijesno spoznajemo, zakoni gravitacije, zakoni klasične fizike, te slika vala i slika čestice, vječni titraji pri protoku pozitivne i negativne emotivne, kinetičke i životne energije. Suprotnosti se nadopunjuju i u univerzumu umno- osjetilno- osjećajnog u nama je uvijek prisutno trenutačno i moguće stanje. Svijesnom spoznajom stanja našega tijela, 4- D samopoimanjem mijenjamo sliku našeg osobnog mikrosvijeta, oslobađamo, tada nesvijesno, kvantume energije koji svojim djelovanjem u relacijama neodređenosti, usmjeravaju našu svijest do svijesne spoznaje našeg osobnog makrosvijeta, našeg tijela u pokretu. Tada smo spremni za 4- D samomobilizaciju.
http://manu-propria-terapija.blogspot.com/
Iako izvan našeg iskustva, naš mikrosvijet je dio nas, po istim zakonima moderne fizike. Znanstvenici su, slijedeći te zakone, u laboratorijima stvarali čuda za pomoć čovječanstvu, sjetimo se samo mikrovalne pećnice ili atomskih elektrana, sjetimo se nano tehnologije i njene primjene. Prihvatimo li ono što nam nauka nudi, kao što smo prihvatili i njene produkte, ulazimo u čaroban svijet beskrajnih mogućnosti, oslobađajući kvante osobne energije za ostvarivanje, onog do sada možda skrivenog, kreativnog potencijala u nama.
Moderna fizika je, u svom nastajanju, postavila čovjeka u središte zbivanja prirodnih procesa. Pri, skoro, svim prirodnim procesima je potreban promatrač da bi oni postali vjerodostojni.
4 - D samopoimanje je metoda kojom uistinu možemo postati svijesni promatrač sebe samoga. U toj dimenziji uma si možemo stvoriti misaonu sliku "nano podmornice", koju ćemo poslati na putovanje unutar naših misli i želja i dozvoliti joj da bude čuvar naše svijesti i naše spoznaje. Tu u dubini tijela, od nas svjesno nespoznato, bdije naše šesto čulo, nazvano propriocepcija, čulo dubokog senzibiliteta iliti samopoimanje. Zahvaljujući tom čulu naši mišići održavaju cijeli naš život svoju prirodnu napetost, svoj osnovni tonus koji je tijelu potreban za naš uspravni stav i naše svakodnevne pokrete. Zahvaljujući tom osjetilu mi jednostavno "znamo" da imamo tijelo i "znamo" u kojem se položaju nalaze dijelovi našega tijela bez da ih promatramo. Kada se svjesno pozabavimo tom urođenom i samo po sebi raumljivom sposobnošću univerzuma našega utjelovljenog uma, tada ćemo spoznati pokret na izvoru. Pokret polazi u glavi i našom misaono- osjetilnom- osjećajnom energijom se širi tijelom do željenih zglobova i mišića. Kompleksnost spiralnih pokreta je da se oni šire iz jednog zgloba i u jednom od zglobova imaju svoju uporišnu točku ili točku vrtnje. Pokret ispružanja ruke ka nekom predmetu polazi iz ramenog zgloba, širi se preko lakatnog i završava u zglobovima prstiju koji dotiču taj predmet. Da bi pokret uistinu izveli korektno, svaki od zglobova mora biti stabilizaran. Stabilizaciju vrše mišići koji se nalaze u dubini, prislonjeni uz same zglobove. 4- D samostabilizacijom možemo naučiti aktivirati djelovanje tih mišića. Kada smo samopoimanjem i samostabilizacijom svjesno spoznali početak i tijek pokreta ostvarili smo uvjete u univerzumu umno- osjetilno- osjećajnog u nama da pokret, 4- D samomobilizacijom oblikujemo do savršenstva. Vježbe za treniranje proprioceptivnog pamćenja sam nešto detaljnije opisala u poglavlju "Filozofija svakodnevice".
http://filozofija-svakodnevice.blogspot.com/
Pokret počinje u glavi, ne u mišićima, pa tako i osjećaj boli počinje u glavi a ne na mjestu gdje ju osjećamo. Misli, osjećaji i pokreti tijela su međusobno povezani. Doživljaj, spoznaja i iskustvo se pretvaraju u pokret koji ni u kom slučaju nije samo akcija, nego njihovo, izmjenično, djelovanje- akcija i reakcija. Nestabilni zglobovi i nekorektno izvedeni pokreti izazivaju osjećaj boli, koja se onda kao nepozvana gošća širi našim tijelom.
Spoznavši to mi postajemo svjesni da naš pokret živi svoj život stvarajući naš prostor- vrijeme u kojem je njegovo trajanje uvjetovano našim osobnim ritmom. Pokret traje vremenom naše svjesti, a na svom putu nastajanja mijenja razne oblike energije. Počinje kao titrajuća misaona informacija energije naših osjećaja, umrežavajući se prelazi u energiju spoznaje, da bi titrajima kinetičke energije izazvao osciliranje u kružnom toku univerzuma našega uma: misaono središte u kori velikog mozga, motoričko središte u kori velikog mozga, motorički neuron u leđnoj moždini i mišićno vlakno.
Kirlianova fotografija; 1 kinesfera proizašala iz zdravog protoka energije, 2 kinesfera proizašala iz blokiranog protoka energije
Univerzum umno-osjetilno- osjećajnog u nama, naš mozak i naše tijelo međusobnom integracijom i interakcijom, neprekidnim titranjem oslobađaju paketiće energije, dozvoljavaju skokove kvanta i na taj način omogućavaju prelazak jednog oblika naše energije u drugi. Tako usmjeravajući našu životnu energiju ostvaraju našu svjesnu spoznaju stvarnosti i naše 4- D samopoimanje u njoj. Mi svojim svjesnim postojanjem postajemo elektro- magnetsko polje koje samo sebe inducira, naš utjelovljeni um postaje pozitronski tomograf koji mjeri, promatra, otkriva blokade protoka i usmjerava strujanje naše životne energije.
Kada naučimo misliti i osjećati "prostor- vrijeme" tada naš mozak i tijelo, sjedinjeni u univerzumu umno- osjetilno- osjećanoga u nama, žive i traju našim pokretima, aktiviraju sve procese u nama da bi mi jednostavno i sretno živjeli.
"Sve to zvuči kao znanstvena fantastika, a to je dnevna realnost fizičara u svim svjetskim laboratorijima ... ", kaže moj prijatelj Davor Pavuna, znastvenik koji živi i radi u Švicarskoj.
